

U mojoj praksi, vlasnici pasa se najčešće odlučuju za kastraciju zbog problema u ponašanju.
Piše: Becky Martinović Požarić, dr.vet.med. | ||
|
Rubrika | |
Međutim, kastracija ne može riješiti sve probleme u ponašanju, već samo neke, kao što je teritorijalno obilježavanje (dizanje noge na svako stablo ili objekt), lutanje i bježanje za kujama koje se tjeraju, agresija prema drugim psima pa i ljudima.
No, ako je agresija uzrokovana npr. strahom onda kastracijom nećemo riješiti problem. Da bi na ova nepoželjna ponašanja mogli utjecati kastracijom, psa bi trebali kastrirati prije spolne zrelosti, sa 9 do 12 mjeseci starosti. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, moram naglasiti da bez discipline i odgoja neće sama riješiti problem.
S medicinske strane kastracijom se smanjuje rizik od hipertrofije prostate i pojave tumora u analnoj regiji, te onemogućavamo nastanak tumora testisa.
Zahvat se obavlja u općoj narkozi te životinja mora biti na tašte. Postavlja se mali rez između skrotuma i korjena penisa, te se jedan po jedan testis odstranjuje kroz isti rez uz predhodno podvezivanje sjemenovoda i krvnih žila.
Životinja vrlo brzo odlazi na kućnu njegu i važno je spriječiti psa da liže ranu (okovratnik). Pogrešno je vjerovanje da će pas zalizati ranu pa će tako ona proći, naime stalnim lizanjem i vlaženjem rane pas sprječava stvaranje mladog granulacionog tkiva, a time i zaraštanje rane.
Ponekad može doći do oteknuća skrotuma, ali nestaje za par dana. Šavove vadimo za 8 do 11 dana.
